Promuklost kod djece vrtićke dobi
Piše: Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped
Prvi oblik komunikacije bebe s okolinom je plač.
Kako vrijeme odmiče plač počinje nositi neko značenje, roditelji razumiju što znači koja vrsta plača… razumiju je li beba gladna, mokra ili se samo želi maziti i igrati s njima.
Postepeno plač prelazi u gugutanje, pa u brbljanje različitih slogova i na kraju u prvu riječ.
Za prvu riječ, a i sve ostale koje izgovori kasnije, dijete koristi glas.
Glas koji je karakterističan za njega i tijekom života se mijenja, a cijelo to vrijeme je jedinstven kao otisak prsta.
Glas se koristi svakodnevno. U igri, komunikaciji s okolinom, tijekom zabave, pjevanja…
Iako se glas upotrebljava svakodnevno njegova proizvodnja zahtjeva usklađeno djelovanje nekoliko dijelova tijela.
Proizvodnja glasa započinje u mozgu, gdje se koordiniraju ostali „sustavi“ za proizvodnju glasa kroz živčane impulse koji upravljaju plućima, mišićima trbuha, leđa, kralježnicom, ždrijelom, grkljanom, glasnicama i na kraju nosnom i usnom šupljinom.
Mnogo je to organa i aktivnosti koje su potrebne za proizvodnju glasa, i svi moraju pravilno i pravovremeno „odraditi“ svoj posao, te biti u najboljoj „formi“ kako bi glas bio zvonak.
Poteškoće s glasom nisu rijetke, no često im se ne pristupa primjereno.
Disfonije, naziv za poremećaj glasa, u dječjoj dobi prisutan je kod 6% djece, dok se kod odraslih i starije djece taj broj penje i do 30%, a u nekim profesijama i više.
Kod djece predškolske dobi učestale su prehlade i alergije koje utječu na kvalitetu glasa i uzrokuju promuklost i hrapavost.
No, ukoliko promuklost traje dulje od 3 tjedna to treba biti znak za zabrinutost.
Promuklost mogu uzrokovati različita zdravstvena stanja, kao što su prehlade i alergije, a u dječjoj dobi najčešći uzrok je zloupotreba glasa.
Zloupotreba glasa je pojam koji se koristi u logopediji, i možda zvuči malo strogo, ali označava aktivnosti u kojima dijete često uživa i nalazi se u njima.
Postoji li dijete koje se ne nadglasava s drugom djecom u vrtiću, za vrijeme aktivnosti ne navija za svoje prijatelje, kada je sretno ne pjeva iz svega glasa najdražu pjesmu?
U najranijoj dobi, često su prisutni i tantrumi, kada dijete, zbog nemogućnost kontrole i razumijevanja vlastitih osjećaja, pribjegava nekontroliranom plaču i vikanju.
A cijelu tu situaciju ne olakšava ni učestalo kašljanje i čišćenje grla.
Promuklost, iako najčešći znak disfonije, nije jedini.
Tako problemi sa glasom mogu biti i pretihi ili preglasni glas, hrapavi glas, glas u kojem se čuje prolaz zraka, onaj koji ne odgovara osobi po spolu, dobi, tjelesnoj građi…
A u dječjoj dobi, uz zloupotrebu glasa, uzrok mogu biti i pretjerana napetost mišića, nepravilno disanje, neka druga zdravstvena stanja…
I upravo iz tog razloga potrebno je prepoznati poremećaje glasa.
Čak i male bebe, dojenčad, mogu imati poremećaj glasa koji je vidljiv kao promukao plač, plač smanjene glasnoće u odnosu na prije, plač s puno zraka, glasno disanje…
Zabrinjavajućim znakovima mogu se smatrati duga promuklost, osjećaj da dijete oduvijek tako priča, pojačan napor tijekom govora.
Promuklost koja nastaje vrlo brzo nakon nekog kraćeg glasnog pričanja, kao što je navijanje, pjevanje, nadglasavanje…
Ako okolina ima dojam da dijete priča dublje ili više od njegovih vršnjaka, kao i da jačina govora nije primjerena, bilo da je tiha ili jako glasna, govor kroz nos, nazalnost.
Traju li svi ti znakovi dulje od 3 tjedna preporuča se pregled pedijatra, specijalista ORL, a na kraju i logopeda.
"Jedna od aktivnosti, koju mi logopedi najviše volimo..."
Utjecaj na kvalitetu života
Na prvu nam se ne čini značajno, dijete je malo promuklo.
No, ukoliko to stanje potraje ono može imati negativni utjecaj na kvalitetu života djeteta.
Kada je promuklo, dijete odmah malo tiše priča, u grlu ga grebe, ima osjećaj nelagode, a želi pričati sa svojim prijateljima…
Tome doskoči tako da često pročišćava grlo, napreže se i dodatno nadvikuje se s prijateljima što vodi do pojačane nelagode tijekom govora, potencijalnim povlačenjem iz aktivnosti, odvajanjem od skupine, u kojoj bi volio biti sudionik…
Otežava mu efektivnu komunikaciju, što može utjecati na samopouzdanje.
Vokalna higijena kod djece
I kod djece se preporuča provoditi vokalnu higijenu kao što je izbjegavanje boravka u zadimljenom prostoru, reduciranje pozadinske buke (ugasiti ili stišati TV) kako se dijete ne bi nadglasavalo.
Izbjegavanje kašljanja i pročišćavanja grla.
Osvještavanje djeteta o potrebi redovite hidratacije glasa kroz dovoljno pijenje vode, kao i dodatna upotreba pastila koje olakšavaju tegobe s glasom i grlom i sprečavaju dodatno isušivanje glasnica.*
Uz ove klasične primjere vokalne higijene, s djecom se možete brinuti za njihov glas i kroz igru.
Vi kao roditelj možete učiniti puno za kvalitetu glasa Vašeg djeteta uz svakodnevne aktivnosti, kroz igru i zabavu.
Kroz igre uloga dijete može mnogo toga naučiti i pri tome se jako zabaviti.
Tijekom dana osigurajte djetetu tihe aktivnosti tijekom kojih bi odmaralo i štedjelo glas.
Jedna od aktivnosti, koju mi logopedi najviše volimo, je čitanje slikovnica.
Dok s djetetom čitate slikovnicu, ono je djelomično pasivni sudionik ili ukoliko aktivno govori Vi mu vlastitim primjerom tihog i smirenog govora modelirate pravilan način govora koje dijete nesvjesno imitira, kao i usvajanje komunikacijskog pravila da dok netko priča, drugi slušaju.
Na taj način ohrabrujete ga i da priđe bliže osobi s kojom priča kako se ne bi trebao nadvikivati i glasno govoriti.
Nakon što ste pročitali slikovnicu možete iz toga napraviti vlastitu predstavu kojoj će biti cilj, kroz uloge osvijestiti različite načine govora.
Zamislimo da ste zajedno čitali Crvenkapicu.
Možete pokazati kako vuk priča hrapavo, lovac govori glasno kako bi ga se čulo jako daleko.
Majka ima nježan i mekan glas, dok Crvenkapica veselo priča kao da pjeva lagane pjesmice, a baka ima tih glas koji zahtijeva da joj se jako približimo kako bi je čuli, a i dobili jedan njezin poljubac.
Iskoristite uloge i raspravite s dijetom koje glas mu je lagani za koristiti i nakon kojeg ga ne boli grlo…
Nakon toga pohvalite ga svaki puta kad govori s novim, naučenim glasom.
Odlična priča za ovu igru je i Vuk i 7 kozlića u kojoj svaki kozlić može imati različiti glas.
O autorici teksta:
Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped, ESCF specijalist za poremećaje tečnosti govora
Certificirani terapeut Lidcombe programa za terapiju djece predškolske dobi koja mucaju.
Višegodišnje iskustvo stekla je radom u zdravstvenom sustavu gdje je djelovala u području logopedije - od pedijatrijske do neurološke populacije.
Uže područje zanimanja su joj mucanje i poremećaji tečnosti govora, disfagije i neurološki jezično-govorni poremećaji.
Trenutno je doktorant na doktorskom studiju Translacijska istraživanja u biomedicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu s interesom istraživanja usmjerenom prema poremećajima gutanja (disfagija) kod osoba s dijagnozom multiple skleroze.
Salveo CEE
