Kada beba počinje komunicirati s okolinom?
Tijekom prve godine života vaša beba nauči mnogo novih stvari, a jedna od najupečatljivijih je pojava prve riječi i početak verbalne komunikacije bebe s okolinom.
Pojava prve riječi značajan je i upečatljiv događaj, ali znate li da komunikacija bebe s okolinom počinje njenim rođenjem?
Kao socijalnom biću bebi je urođena komunikacija s okolinom, kao i interes za promatranje lica, a upravo komunikacija postavlja temelj za razvoj govora i jezika.
Tijekom prvih mjeseci života dijete s okolinom komunicira plačem, za zadovoljenje vlastitih potreba.
Roditelji nakon prvog upoznavanja s bebom znaju prepoznati označava li plač je li beba gladna, umorna, ili joj možda treba promijeniti pelenu.
U samom početku dijete nema namjeru s plačem potaknuti roditelja za zadovoljenje njegovih potreba, odnosno komunicira bez namjere, ali kako raste i uči počinje povezivati svoj utjecaj na okolinu, polako postaje svjesno komunikacije koju ostvaruje s okolinom. U početku samo za zadovoljavanje vlastitih potreba.
Neposredno nakon plača kod djeteta se javlja osmijeh, prvo refleksno, a kasnije i u socijalne svrhe.
Kako beba raste, uspostavlja kontakt očima, ali upravo smiješak ostane roditelju u sjećanju, jer sigurno se sjećate kad vam se prvi put dijete nasmiješilo dok ste ga ujutro podizali iz koljevke.
Čini li to dijete namjerno?
Dojenče aktivno promatra okolinu i što se u njoj događa.
Postepeno počinje shvaćati da njegovi postupci utječu na okolinu na način na koji on to želi. Kada to vaša beba shvati, shvatila je i utjecaj i značenje komunikacije.
Što prethodi tome?
Samo razumijevanje komunikacije kod djeteta se ne javlja od jednom, nego dijete istražuje kroz različite alate koji su mu dostupni.
Tako u najranijoj dobi instinktivno koristi plač, kasnije otkriva moć osmjeha koji mu produljuje periode ugode.
Jer koji roditelj će prestati s ugodnim škakljanjem ili pjevanjem dok se njegova beba osmjehuje?
A sve to prethodi razdoblju kada je beba dovoljno velika da se počne igrati igračkama.
Tu dolazimo do onog čuvenog bacanja igračke na pod, i plača nakon toga. Kratki osmijeh kad se igračka vrati djetetu i... nakon nekoliko trenutaka igračka je opet na podu, a tu su opet i plač i negodovanje.
Ovakvi trenutci važni su za bebino shvaćanje njezinog utjecaja na okolinu, komunikacije, a i odnosa uzrok-posljedica.
Kako dijete sazrijeva u dobi od oko 6 mjeseci plaču doda proizvodnju sloga, prvo jednog, a kasnije i dupliciranog uz mnoštvo vokalne igre i otkrivanja što sve može proizvesti.
Ako pomno pratite dijete primijetit ćete kako s vremenom mijenja intonaciju glasa kao da priča nekim svojim izmišljenim jezikom, upravo s time stvara temelje kasnijeg jezičnog razvoja.
Kao što smo spomenuli pojava govora i prve riječi jedan je veliki skok kod djeteta, ali jeste li znali da govoru pomažu geste?
Otprilike u vrijeme pojave komunikacijske namjere kod dojenčadi se primjećuje pojava komunikacijske geste, a svrha komunikacije je povezana sa zadovoljavanjem potreba ili sa željom dijeljenja nekog iskustva s okolinom.
Kako dijete još ne govori, za zadovoljenje vlastitih potreba koristi različita komunikacijska sredstava koja su mu dostupna (usmjerenost pogleda, izrazi lica, vokalizacija, gesta…), a često i te dostupne alate međusobno udružuje.
mahanje „pa-pa“
Prve geste
Otprilike oko 9 mjeseca beba počinje koristiti gestu pokazivanja u komunikacijske svrhe, koja je jedan od značajnih znakova komunikacijske namjere.
Uz gestu pokazivanja dojenče koristi i mnoštvo drugih gesti koje je naučilo kroz interakciju s okolinom kao što je mahanje „pa-pa“, gesta za dohvaćanje nekog premeta (skupljanje prstića prema dlanu kao „daj-daj“), pokazivanje predmeta koje dijete drži i slično.
Pojava gesti kao komunikacijskog alata usko je povezana s djetetovim shvaćanjem funkcije komunikacije, jer tek kad dijete shvati što može postići kreće s otkrivanjem načina na koje to može postići.
U početku beba sve to zna samo u poznatoj okolini i u poznatim situacijama, a kako raste i sazrijeva, negdje oko kraja druge godine života, počinje razumijevati komunikacijske simbole (geste, riječi i jezik) nevezano za poznati kontekst i situaciju.
A što Vi tu možete učiniti?
Kroz svakodnevnu igru i brigu za dijete vi možete učiniti mnogo za poticanje komunikacijskih vještina.
Jednostavnim komentiranjem aktivnosti koje radite, prostorije u kojoj se nalazite privikavate dijete od najranije dobi na jezik i govor.
Za vrijeme presvlačenja bebu možete lagano masirati uz imenovanje dijelova tijela po kojem ju masirate.
Kako beba raste sve više je zainteresirana za okolinu, vi kao roditelj pratite interese kroz imenovanje i komentiranje aktivnosti kojima dodajte gestu na način da pokazujete predmet koji je u području interesa uz imenovanje i komentare o predmetu.
Jezični iskaz koji upotrebljavate neka se sastoji od jednostavnih rečenica uz često ponavljanje naziva predmeta u fokusu djeteta.
Možete koristiti i onomatopeju (npr. Pas, vau-vau) koja će biti djetetu jednostavnija za proizvesti kada dođe vrijeme za razvoj govora.
Tijekom druge polovice prve godine beba sve više koristi glas i vokalnu igru.
Jedna od najjednostavnijih aktivnosti kad čujete kako vaše dijete guguće, brblja ili proizvodi bilo kakve zvukove pridružite mu se imitirajući ih.
Ali zapamtite, potrebno je djetetu dati dovoljno vremena kako bi vam dalo svoj „odgovor“ i proizvelo povratne zvukove.
Ovakva izmjena uloga prisutna je tijekom govorne komunikacije, a može se još i poticati kroz motoričke igre kao što je dodavanje loptice.
Samo imajte na umu da dok potičete dijete da vam doda lopticu koristite verbalni nalog „daj lopticu“ i gestu. Kako će vaše dijete napredovati u komunikaciji iznenaditi će vas prvo gestom koju povezuje s davanjem, a kasnije i s govornim riječima.
Upotreba ritma i melodije kroz različite brojalice i pjesmice, uz jednostavne motoričke aktivnosti koje su imenovane u pjesmicama pozitivno utječu na djetetov komunikacijski, jezični i govorni razvoj.
Na kraju, važno je zapamtiti kako se sve ove razvojne faze odvijaju postepeno i fino se prelijevaju iz jedne u drugu, kod neke djece dolaze malo prije, a kod neke malo kasnije.
Tako da nemojte se iznenaditi ako neki prijelaz ne primijetite ili odjednom shvatite kako vaša beba komunicira na zreliji način.
O autorici teksta:
Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped, ESCF specijalist za poremećaje tečnosti govora
Certificirani terapeut Lidcombe programa za terapiju djece predškolske dobi koja mucaju.
Višegodišnje iskustvo stekla je radom u zdravstvenom sustavu gdje je djelovala u području logopedije - od pedijatrijske do neurološke populacije.
Uže područje zanimanja su joj mucanje i poremećaji tečnosti govora, disfagije i neurološki jezično-govorni poremećaji.
Trenutno je doktorant na doktorskom studiju Translacijska istraživanja u biomedicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu s interesom istraživanja usmjerenom prema poremećajima gutanja (disfagija) kod osoba s dijagnozom multiple skleroze.
Salveo CEE
